Besplatne igre i njihov uticaj na mlade

Ljudi po prirodi vole besplatne stvari, često i stvari koje im u tom trenutku i ne trebaju, ali “neka se nađe”. Slično je i sa igrama za mobilne uređaje i računare

Elektronske igre za PC i mobilne uređaje su glavna razonoda mladih, ali i odraslih osoba. Unazad desetak godina taj trend se učvrstio i potisnuo kolektivne zabave poput odlaska u kino, pozorište ili okupljanje “uz kafu”. Ali poremetio i kućnu idilu, svetost porodice.
Cijene ovih igara variraju, zavisno da li pripadaju nekom AAA naslovu ili su nešto “slabije kotirane” i iznose od jednog dolara i više, i zavisno od finansijkog stanja igrača isti može imati od nekoliko do par desetina originala. Originalna igra nosi sa sobom (kao i originalna aplikacija) pregršt pogodnosti, kao prvo, nemate problem sa virusima i drugim elektronskim štetočinama koje narušavaju perfomanse i vašu privatnu sigurnost, a drugo, kod izlaska novije verzije vrlo često imate popust koji nije “za odbaciti”. osim toga, tu je podrška firme koja je izdala tu igru ili program, upute i sva druga vrsta pomoći koja je predviđena kupovinom proizvoda.
Računarsko piratstvo ni danas nije izumrlo, iako se primjeti pad broja tzv. wareza sa kojih ste mogli preuzeti mnoštvo igara i apliakcija bez uložene marke. Najčešće se koristi .torrent oblik datoteke uz čiju primjenu za par sati preuzmete i najveće naslove i zabavljate se u okviru doma svog.
Vjerovatno kao svojevrstan odgovor nezavisnih programera igara i njihove visoke cijene za dio klijentele, pojavile su se i besplatne igre. Smatrali su, valjda, da će to prisiliti velike softevrske kompaniej da smanje cijenu svojih proizvoda i učine ih dostupnim za gotovo sve. Drugi izvor besplatnih programa i igara je potreba pojedinaca da demonstrira “šta mogu”, pa ako se projekat pokaže kao zanimljiv zajednici da dodatno ulože u njega i onda pretvore u komercijalni proizvod koji će ljudi kupovati a firma zaraditi. Ima više shema.
Pojavom mobilnih uređaja, posebno smartphona, pojavile su se i igre za njih, i osobe naviknute da slobodno vrijeme provode uz računar i igrajući igre, sada su igrali igre na smartphoneu, jer se laptop, a još manje PC vrlo teško “vuku” uokolo. Kad danas pogledate mlade, a i odrasle, skoro svako od njih ima u trenucima doklice takav neki uređaj na kojem vrte vijesti, video snimke ili igraju igre. I dopisuje kroz društvene mreže, naravno.
Velike firme u pravilu kad planiraju izdati neki naslov, često ponude probnu verziju besplatno na određeno vrijeme i to veoma raduje gamersku populaciju. Kasnije pirati, naravno, pokvare dio njihove zarade ali prodaja ne gubi baš na zamahu.
Besplatne igre su u pravilu bile skromnih grafičkih i zvučnih mogućnosti, pojednostavljene da bi se mogle vrtjeti na mobilnim uređajima, ali pojavom višejezgrenih procesora u smartphonima, sa više memorije i većim ekranom od 5-6 inča i igre su dobile na kvalitetu koji se polako približava mogućnostima igraćih konzola i slabijih računara. A uz to – prenosivo. I lako se sakrije u džepu, pod jastuk, jorgan!
Da sve ne bude baš tako prosto, u stvar se upleo i internet, ne kao krivac, već kao faktor proširenja polja zabave. Svi ti mobilni uređaji imaju direktan pristup internetu odakle preuzimaju podatke, pa se to iskroistilo i za plasiranje ostvarenih rezultata, a kasnije i za igranje u parovima, grupi i to je odmah donijelo novu draž. Sad ste mogli imati partnera u igri ili protivnika, zavisno o situaciji. Pojavio se novi oblik takmičarskog duha, a ta pojava je počela da poprima planetarne razmjere.
Uskoro su se pojavile i prve besplatne igre koje su postale “zarazne” svojim izvođenjem i mogućnostima koje ona nudi igraču. Ništa ne morate kupiti, potrebno je samo registrovati se, preuzeti i instalirati igru i zabava može da počne. Ali čekaj, šta firme – kreatori igre imaju od toga? Ko bi potrošio mjesece na njen razvoj i ne bi to naplatio? Kako naplaćuju, ako je džabe? Postoji više načina finansiranja, jedan od njih je mogućnost da igrač kupuje za pravi novac razne dodatke u vidu oklopa, štita, boljeg naoružanja ili naprosto – izgled. Iako su iznosi relativno maleni, ipak se sakupi dosta para.
Trenutno planetarno najpopularnija besplatna igra je Fortnite, koja je lani prikupila preko 2 milijarde dolara iz aktivnosti igrača! Ako baš hoćete, nedavno je objavljeno da igrači Fortnite za iOS mjesečno potroše (pazi sad) na “besplatnu igru” čak 1.23 miliona dolara dnevno! Tako Epic Games, koji drži prava nad Fortnite, se od firme koja je bila na rubu propasti izvukla i sada još basnoslovno zarađuju.
Ali tvorci Fortnitea nisu pohlepni, ne. Iako je interes za igru više nego jak, ne žele da se taj interes smanji, pa zato svako malo ubacuju neke nove dodatke, modove, ali i takmičenja, koja osim slave i osjećaja da ste u nečem dobri, dobijate i novčane nagrade od kojih vam se zavrti u glavi. Tako postade nešto što znamo kao battle royal mod, a turniri su novčano dobro obezbijeđeni i posjećeni. U dalekoj Australiji je valjda u toku Fortnite turnir sa fondom od 500 hiljada njihovih dolara! Tako igrači osim zabave mogu i da zarade, a to je dodatna motivacija da se još više “zalegne” na mobi ili PC i trenira, zapostavljajući sve oblike druženja i obaveze od kojih se živi. Čak su i naša dva zemljaka na nedavno završenom turniru, vjerovatno neki Weekly Challenge, kao dvojac osvojili 27. mjesto i osvojili nagradu od 1,000 dolara! A ko ne bi volio da zarađuje igrajući se? Čini se kao “nikad lakšeg posla”.


O čemu je riječ u ovoj igri? Igrač se u načelu bori protiv 99 osoba koje mogu biti bilo gdje na Zemlji i internet koji je pretvorio Zemlju u globalno selo igra tu veoma važnu ulogu u povezivanju igrača. I u ovom trenu mnoga djeca igraju ovu igru (kao i druge) i postaju zavisna od nje. Ta zavisnost je tolika da pojedini igraju po dobar dio dana, oni zagriženi 8-12 sati dnevno! Naravno, to općenito loše utiče na zdravlje, posebno na psihičko, mladih osoba ali i na odrasle, koji u trenucima opijenosti atmosferom igre čine lude stvari kao što su gubitak posla, razvodi, prekid školovanja i druge, da ne spominjemo. Ne tako davno smo mogli pročitati o tinejdžeru koji je iscrpljen dugotrajnim igranjem neke igre podlegao. Na to dodajte još mogućnost manje ili teže epilepsije, slabljenje vida, problem kičme, sindrom tzv. smartphone zgloba” … šta će vam više?
U nekim zemljama se opasno razmišlja o preporuci roditeljima da zabrane igranje ove i sličnih igara mlađim od 10 godina, a onim starijima da se vremenski ograniči i pridržava jer mnogi pokazuju znakove teške ovisnosti “živi Fortnite, igraj Fortnite”. Nije uopće rijetkost da su roditelji pojedinaca prisiljeni voditi takvu djecu kod medicinskih i drugih stručnjaka za odvikavanje jer je stvar otišla predaleko. Takve osobe vide problem u svemu i svakom ko ih ometa dok imaju “zakazan termin” za igranje, nervozna su, naprasita, spremni su fizički se obračunati samo da bude po njihovom, a to je onda teško stanje koje traži dugotrajne terapije do potpunog izlječenja.

I nije samo u pitanju Fortnite, ovdje je spoment samo kao najpopularnija besplatna igra, imate tu desetke i stotine naslova koji se vrte na računarima i mobilnim uređajima i stvaraju jaču ili slabiju ovisnost.

Da ne bude zabune, bilo kakve igre, pa i računarske, su dobra stvar jer se tako osoba rješava stresa, oslobađa i kanališe negativnu energiju na “protivnike” i nakon toga biva oslobođena i spremna za druge obaveze koje čine život, ali ako se u tome pretjera, onda ona preuzima i dominira osobom koja onda postaje oruđe u njenim rukama. Za sve ima vrijeme, vrijeme sadnje, gajenja, košenja, ubiranje plodova… doručak, ručak…pa tako i za igranje.
Roditelj, partner, odgajatelj, moraju pronaći i primjenjivati način sigurnog ograničavanja korišćenja računara i mobilnih uređaja na dnevnoj bazi. S obzirom da naše školstvo nije dostiglo nivo kad su ti uređaji nezamjenjivi u obrazovanju i učenju kod kuće, nema potrebe da te stvari budu stalno na dohvat ruke i ometaju stvarni život. Igranje računarskih igara kod mladih i vrlo mladih osoba smanjuje njihov potencijal u školi, teško se uklapaju u društvo neistomišljenika, slabije prate nastavu i sve im je – dosadno i glupo, jer ništa od onog što vide ne pobuđuje u njima onaj osjećaj uzbuđenja dok se igraju.
Ali, ako se to ne prepozna, a roditelj se vodi devizom “neka ga u sobi, bolje da se igra nego da luta uokolo i opija se ili krade” i tako zapostavi stalni nadzor nad tim kako se i u kojoj mjeri njihov potomak služi računarom i mobilnim uređajima, pa to uzme dijete “pod svoje”, cijena povratka na stari način življenja može biti žestoka.
Škole u tome mogu malo pomoći, predavači nemaju uvid šta djeca rade kod kuće, mogu savjetovati ali znate i sami kako djeca primaju savjete “za njihovo dobro” od predavača? Ali postoji školski psiholog koji vam može dati smjernice u kom se pravcu trebate kretati.
Zato, roditelji, odgovornost je ponajviše na vama. Kao i posljedice, ako nastanu, i neće proći same od sebe, s vremenom. Djelujte i držite se zacrtanog, ne popuštajte jer je to u obostranu korist, i vas i djeteta. Lokalna zajednica će samo pozdraviti takav stav jer je on jedini ispravan.

Pratite nas:
20
Facebook
Twitter